U tom smislu Dhamma-padam sadrži nesumnjivo najvažniji i najneposredniji dio učenja Gotame Buddhe kroz stoljeća i tisućljeća. (Buddho se rodio 563. g. pr.n.e. u Južnom Nepalu, u mjestu Kapilavatthu, manje od 200 kilometara sjeverno od Benaresa, a umro je 483. pr.n.e. u osamdesetoj godini, na povratku u svoj rodni kraj. Godine 1956. slavljena je 2500-godišnjica buddhizma.) U “dugačkom govoru” koji opisuje posljednje razdoblje Buddhina putovanja (Maha-parinibbana- suttam u zbirci Digha-nikayo, 16) Buddho pita svoga najbližeg učenika Anandu: „Što još očekuje redovnička zajednica od mene?. . . Ja sam, uostalom, star, pod teretom godina, oronuo, ispunio sam svoje vrijeme. Osamdeset mi je godina. O Anando, ja sam kao stara kola, čije se osovine još drže povezane konopima. I tijelo Usavršenoga još korača kao da je povezano konopima. . .” Jedan od prvih europskih prevodilaca, Max Müller, prevodi naslov ove antologije sa “Put kreposti” (“Path of virtue”), K. E. Neumann, prvi i najbolji estetski prijevod na njemački, sa “Put istine” (“Der Wahrheitspfad”). U pali jeziku originala pada znači “put”, a dhamma (sanskrit: dharma) označava Buddhinu nauku u cjelini. Osnovna buddhistička književnost, kanon na pali jeziku, vrlo je obimna, podijeljena na tri osnovna dijela: Ti-pitakam, “tri košare”: – Vinaya-pitakam, djela koja se odnose na redovničku disciplinu Buddhine zajednice (sangho); – Sutta-pitakam, glavni Buddhini govori koji izlažu njegovu pouku (desana) u proznim govorima i razgovorima (suttam) ili u stihovima (gatha); – Abhidhamma-pitakam – sedam knjiga o kanonski sistematiziranim metafizičkim pitanjima. Naziv abhi-dhamma se može prevesti na grčki peri phainomena, a zbirka je dodata kanonu u vrijeme vladavine slavnog vladara Ašoke u 3. vijeku pr.n.e. Dhamma-padam spada u Sutta-pitaku, središnju i najvažniju “košaru”, čiji su glavni dijelovi, svaki u nekoliko knjiga:
